Možda ni vi ne znate da su ovo neka od najčešćih zanimanja u Međimurju kojima su ljudi privređivali sredstva za život: flojsari, skelari, bačvari, šoštari, koritari, licitari, košaraši, cekeraši ili torbari, mlinari, kovači, ispirači zlata, čipkarice…Ima toga još! Nama je u goste došla je Lanina baka koja je da bi prehranila svoju obitelj plela „cekere“. Plete ih od svoje desete godine. Ispričala nam je svoju zanimljivu životnu priču. Pokazala nam je i kako se plete ceker. Ljuske komušine namotaju se u dužinu i zatim ih se isprepliće o drveni kalup i pletenjem postupno oblikuje u izuzetno vrijednu rukotvorinu. Drveni kalupi vrlo su stari i prenose se s generacije na generaciju. I mi smo se okušali u pletenju. Naravno, oni najhrabriji. Dašak svog djetinjstva i mladosti prenio je u naš razred i gosp. Dragutin Ćurin, Matijin djed. Saznali smo što su se djeca igrala nekad, kako je bilo u školi, što to znači poštivati odrasle, pa čak i što je prava ljubav, ona koja pokreće svijet. Poučio nas je gosp Ćurin da je u životu najvažnije poštenje i dobrota.
Bili su ovo vrlo zanimljivi, poučni i veseli susreti. Susreti koji imaju cilj sačuvati tradiciju od zaborava i spojiti prošlost sa sadašnjošću, pa i budućnošću.