Pričali su nam iz koje knjige dolaze, što je u njoj zanimljivo, ima li nečeg poučnog ili možda smiješnog , neki zanimljivi događaj. Bili su vrlo tajanstveni i nisu nam o svojoj knjizi iz koje dolaze željeli sve reći. Svi smo ih pozorno slušali u iščekivanju detalja, ali nismo ih dočekali. Namjerno su tako učinili kako bi nas potaknuli i zainteresirali za čitanje knjiga iz lektire. Mislite da su uspjeli u tome? Itekako! Za vrijeme odmora čula su se došaptavanja iz učeničkih klupa: „Baš me zanima što se dogodilo dalje! Odmah poslije škole posudit ću knjigu koju nam je Vid predstavio! Klara možeš li mi posuditi svoju knjigu ?“. Dok su  djeca raspravljala o knjigama  likovi su se polako iskradali iz naših učionica. Oni su svoj dio posla obavili - potaknuli su djecu na čitanje i sad se mogu bezbrižno vratiti u svoje knjige, znajući da će ih ubrzo netko posuditi iz knjižnice i pročitati.

Bio je ovo sat lektire za koji su svi rekli - drugačiji, zanimljiviji, rado ćemo ga se sjećati, moramo ga ponoviti…ČISTA PETICA!