Uz treperenje svijeća i lagani zvuk glazbe učenici su započeli s interpretacijom svojih misli, osjećaja i doživljaja koje su prethodno prenijeli na papir. Čitali su svoje pjesme na temu jeseni i ljubavi ili pak pjesme koje su napisali na kajkavskom narječju.

            Mislim da književne večeri pomažu ljudima svih uzrasta. Djeci da razviju svoje sposobnosti izražavanja, a mladima i starijima da prenesu svoje misli i osjećaje na papir. Napisati pjesmu nije lako. Za to je potrebna želja, strpljivost, ustrajnost i osjećajnost. A kad pročitaš svoju pjesmu i svi ti zaplješću, znaš da trud nije uzaludan. Ja sam se osjećala sretno i ispunjeno.

            Nadam se da će biti još mnogo književnih večeri u našoj školi te da će se još više učenika u nju uključiti kako bi otkrili i shvatili njezinu čar.