Krenuli smo od škole u smjeru Čakovca, Nedelišća i Pušćina. Sve oko nas bilo je ravno, polja prekrivena kukuruzom prelijepe žutosmečkaste boje. Učiteljice su objasnile da je to nizinski dio našeg zavičaja.

Zatim smo krenuli u smjeru Gornjeg Mihaljevca i Dragoslavca. Autobus se malo sporije kretao zbog penjanja na brežuljke, a oko nas je bilo sve više vinograda, voćnjaka i šuma. Sve je bilo u prekrasnim jesenskim bojama. Napokon smo stigli i do Vukanovca gdje smo izašli iz autobusa (usprkos kiši koja je lijevala), a oko nas se na sve strane protezao pogled po brežuljcima i shvatili smo i sami – ovo je brežuljkasti dio našeg zavičaja.

Tako smo dobili odgovor na naše pitanje – naš zavičaj je nizinsko-brežuljkasti kraj. Naše Međimurje.

Iako praćeni kišom, vraćali smo se sretni jer smo uspjeli obojiti Međimurje našim šarenim kišobranima u tmuran kišoviti dan.